Loading [MathJax]/jax/output/HTML-CSS/jax.js

Matrice traga nula

Marijana Kožul i Rajna Rajić


 

marijana55@gmail.com , rajna.rajic@rgn.hr
Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, Zagreb




Sažetak
U ovom radu dajemo prikaz osnovnih rezultata o kompleksnim kvadratnim matricama čiji trag je jednak nuli. Također karakteriziramo hermitske matrice traga nula i dajemo ocjene za njihove norme.

1Uvod

Neka je Cn unitaran prostor snabdjeven skalarnim produktom

(x,y)=ni=1xi¯yi,

gdje su x=(x1,,xn),y=(y1,,yn)Cn. Euklidska norma vektora x=(x1,,xn)Cn definira se kao

x=(x,x)=(ni=1|xi|2)12.

Označimo s Mn(C) algebru svih kompleksnih kvadratnih matrica reda n. Poznato je da se algebra Mn(C), preko standardne ortonormirane baze (e1,,en) prostora Cn, poistovjećuje s algebrom B(Cn) svih linearnih operatora koji djeluju na Cn. Vektore prostora Cn shvaćamo kao jednostupčane matrice.

Trag matrice A=(aij)Mn(C), u oznaci tr(A), definira se kao zbroj njezinih dijagonalnih elemenata

tr(A)=ni=1aii.

Pokazuje se da je trag matrice jednak zbroju njezinih svojstvenih vrijednosti.
Preslikavanje Atr(A) je linearan funkcional na prostoru Mn(C), tj. vrijedi

tr(αA+βB)=αtr(A)+βtr(B)

za sve A,BMn(C) i sve α,βC. Također, za kompleksne kvadratne matrice A i B istoga reda vrijedi

tr(AB)=tr(BA), tr(AT)=tr(A), tr(A)=¯tr(A)

gdje smo s AT označili transponiranu, a s A adjungiranu matricu matrice A. Prostor Mn(C) je unitaran uz skalarni produkt definiran s

(A|B)=tr(BA)(A,BMn(C)).

Ovako definiran skalarni produkt je ekvivalentan euklidskom skalarnom produktu na Cn×n.

U daljnjem ćemo hermitski dio kvadratne matrice A, tj. matricu 12(A+A), po analogiji s kompleksnim brojevima označavati s Re(A). Prema tome, Re(A)=12(A+A). Oznaku diag(λ1,,λn) koristit ćemo za dijagonalnu matricu reda n s elementima na glavnoj dijagonali λ1,,λn. Sa σ(A) označavat ćemo spektar kvadratne matrice A.

Pozitivan drugi korijen pozitivno semidefinitne matrice A uvodimo koristeći spektralni račun. Neka je A=UDU, gdje je D=diag(λ1,,λn), spektralni rastav matrice A. Definiramo dijagonalnu matricu

D1/2=diag(λ1/21,,λ1/2n).

Tada je pozitivno semidefinitna matrica

A1/2=UD1/2U

jedinstveno pozitivno semidefinitno rješenje jednadžbe X2=A, koje nazivamo pozitivan drugi korijen matrice A. Apsolutnom vrijednošću matrice A, u oznaci |A|, nazivamo pozitivan drugi korijen matrice AA. Dakle, |A|=(AA)1/2. Pokazuje se da za svaku kompleksnu kvadratnu matricu A reda n postoji unitarna matrica U reda n takva da je A=U|A|. Ovaj se rastav naziva polarni rastav matrice A (v. Teorem 3.7 iz [24]).

U ovom radu dat ćemo pregled osnovnih rezultata o kvadratnim matricama čiji trag je jednak nuli. Pokazat ćemo da je A matrica traga nula ako i samo ako je A komutator dviju matrica. Također, svaka je matrica traga nula unitarno slična matrici čija se dijagonala sastoji od samih nula. Posebno ćemo proučiti hermitske matrice traga nula; okarakterizirati ih, te dati ocjene za operatorsku normu takvih matrica.

Članak se temelji na diplomskom radu [18], koji se pak temelji na rezultatima koji se mogu naći u [1, 7, 8, 11, 15, 16, 24].

2Karakterizacije matrica traga nula

Budući da je trag linearan funkcional na vektorskom prostoru Mn(C), to je skup svih kvadratnih matrica reda n čiji je trag jednak nuli potprostor prostora Mn(C). Naime, ako su A,BMn(C), te ako je tr(A)=tr(B)=0, tada je

tr(αA+βB)=αtr(A)+βtr(B)=0

za sve α,βC. Izračunat ćemo dimenziju tog potprostora.

Propozicija 1. Vektorski potprostor VMn(C) svih kompleksnih kvadratnih matrica reda n čiji je trag jednak nuli ima dimenziju dimV=n21.

Dokaz.. Označimo s Eij,i,j=1,,n, matrice reda n čiji je (i,j)-ti element jednak jedan, dok su svi ostali elementi nule. Neka je Mi=EiiEnn,i=1,,n1. Tada su matrice Eij,i,j=1,,n, ij, i matrice Mi,i=1,,n1, elementi prostora V. Lako se provjeri da je ovih (n2n)+(n1)=n21 matrica linearno nezavisno. Nadalje, svaka se matrica A=(aij)Mn(C) čiji je trag jednak nuli može prikazati kao A=1ijnaijEij+n1i=1aiiMi, jer je tr(A)=0 ekvivalentno s ann=n1i=1aii. Zaključujemo da je dimV=n21 što se i tvrdilo.
 

Primjer 2. Nilpotentna matrica, tj. matrica AMn(C) takva da je Ak=0 za neki kN, je primjer matrice traga nula, budući da su sve njezine svojstvene vrijednosti jednake nuli.

Primjer 3. Jedina pozitivno semidefinitna matrica traga nula je nul-matrica. Zaista, ako je trag pozitivno semidefinitne matrice jednak nuli, tada su sve njezine svojstvene vrijednosti jednake nuli. Prema tome, takva je matrica unitarno slična nul-matrici, dakle i sama je nul-matrica. Štoviše, ako je A=BC umnožak dviju pozitivno semidefinitnih matrica B,CMn(C), pri čemu je tr(A)=0, tada je A=0. Naime, kako je B=TT i C=SS za neke matrice T,SMn(C) (v. Teorem 7.3 iz [24]), to vrijedi tr(A)=tr(BC) =tr(TTSS) =tr(STTS) =tr((TS)(TS)). Ako je tr(A)=0, slijedi (TS)(TS)=0 jer je matrica (TS)(TS) pozitivno semidefinitna. Stoga je TS=0 odakle pak dobivamo A=BC=TTSS=0.

Napomenimo da je umnožak dviju hermitskih (odnosno pozitivno semidefinitnih) matrica hermitska (odnosno pozitivno semidefinitna) matrica ako i samo ako te matrice komutiraju (v. Korolar 10 iz [19]). Inače, proučavanje umnoška hermitske i pozitivno semidefinitne matrice je netrivijalno pitanje ([14, 21, 23]).

Definicija 4. Komutator kompleksnih kvadratnih matrica A i B reda n, u oznaci [A,B], je matrica koju definiramo formulom [A,B]:=ABBA.


Kako je tr(TS)=tr(ST), komutatori su primjer matrica čiji je trag jednak nuli. Možemo se zapitati opisuje li to svojstvo u potpunosti komutatore, odnosno je li svaka matrica traga nula komutator dviju matrica. Uočimo najprije da je odgovor potvrdan za dijagonalnu matricu A=diag(λ1,,λn) traga nula, budući da je jedan mogući izbor matrica T i S takvih da je A=[T,S] dan s

T=[01000 00100 00000  00001 00000 ] S=[00000 μ10000 0μ2000  00000 000μn10 ],

gdje su μi=ij=1λj,i=1,,n1.

Promotrimo sada matricu A=(aij)Mn(C) traga nula, takvu da je aii=0,i=1,,n. Izaberimo zatim matricu T=diag(t1,,tn), gdje su t1,,tn proizvoljni, ali međusobno različiti kompleksni brojevi. Neka je S=(sij)Mn(C), gdje je

sij:=aijtitj,1ijn,

a sii,i=1,,n, su proizvoljni kompleksni brojevi. Lako se provjeri da je (i,j)-ti element matrice TSST jednak (titj)sij=aij, pa je prema tome A=TSST. Time smo pokazali da je matrica čiji su svi dijagonalni elementi jednaki nuli komutator dviju matrica.

Primijetimo da je svojstvo "biti komutator" invarijanta sličnosti. Naime, ako je A=[T,S] za neke matrice T,SMn(C), tada je

R1AR=R1(TSST)R =(R1TR)(R1SR)(R1SR)(R1TR) =[R1TR,R1SR]

za svaku regularnu matricu RMn(C). Odavde slijedi da je i svaka matrica A koja je slična matrici čija se dijagonala sastoji od samih nula također komutator dviju matrica.

Kao primjer matrica traga nula naveli smo nilpotentne matrice. Prema teoremu o Schurovoj dekompoziciji (teorem 3.3 iz [24]) svaka je nilptotentna matrica unitarno slična matrici čija se dijagonala sastoji od samih nula, pa su stoga nilpotentne matrice komutatori dviju matrica. Pokazat ćemo sada da ovaj rezultat vrijedi i općenito, odnosno da je svaka matrica traga nula unitarno slična matrici čiji su svi dijagonalni elementi jednaki nuli. Dokaz ove tvrdnje je netrivijalan, a temelji se na svojstvu konveksnosti numeričke slike matrice.

Numerička slika, ili kako se još naziva polje vrijednosti, matrice AMn(C) definira se kao skup

W(A)={(Ax,x):xCn,x=1}.

Skup W(A) je kompaktan, jer je slika neprekidne funkcije x(Ax,x) definirane na jediničnoj sferi {xCn:x=1}, koja je kompaktan skup. Također, za svaki λσ(A) postoji jedinični vektor xCn za koji je Ax=λx, odakle slijedi λ=(λx,x)=(Ax,x)W(A). Prema tome, numerička slika matrice sadrži njezin spektar. Kao što smo već napomenuli, jedno od osnovnih svojstava numeričke slike matrice, koje je dovelo do mnogih interesantnih posljedica i korisnih primjena, je njezina konveksnost ([13, 22]). Više rezultata o numeričkoj slici matrice zainteresirani čitatelj može naći u [15].

Konveksnom kombinacijom elemenata x1,,xn nekog vektorskog prostora nazivamo svaki vektor oblika

t1x1++tnxn,

pri čemu je ti0 za i=1,,n i t1++tn=1. Konveksan skup sadrži svaku konveksnu kombinaciju svojih elemenata (propozicija 11, str. 37 iz [19]). Kako je W(A) konveksan, te σ(A)W(A), zaključujemo da skup W(A) sadrži sve konveksne kombinacije svojstvenih vrijednosti matrice A. Upravo na tom svojstvu zasniva se dokaz sljedeće tvrdnje o karakterizaciji matrica traga nula.

Teorem 5. Za AMn(C) sljedeće tvrdnje su međusobno ekvivalentne:
(a) tr(A)=0;
(b) A je komutator dviju matrica;
(c) postoji unitarna matrica UMn(C) takva da su svi dijagonalni elementi matrice UAU jednaki nuli.

Dokaz.. Tvrdnje (b)(a) i (c)(a) su očite.

(a)(c) Tvrdnju da postoji unitarna matrica UMn(C), takva da su svi dijagonalni elementi matrice UAU jednaki nuli, dokazujemo indukcijom po redu matrice n. Jasno je da tvrdnja vrijedi za n=1.

Prepostavimo sada da tvrdnja vrijedi za sve matrice reda n1. Neka je σ(A)={λ1,,λn}. Prema pretpostavci je 1nλ1++1nλn=1ntr(A)=0, tj. 0 je konveksna kombinacija svojstvenih vrijednosti matrice A, pa stoga 0W(A). Tada postoji xCn,x=1, takav da je (Ax,x)=0. Neka je WMn(C) unitarna matrica čiji je prvi stupac vektor x; dakle We1=x. Tada vrijedi (WAWe1,e1)=(AWe1,We1)=(Ax,x)=0, pa je WAW=[0u vB ], gdje su u,vCn1,BMn1(C). Kako je 0=tr(A)=tr(WAW)=0+tr(B)=tr(B), prema pretpostavci indukcije postoji unitarna matrica V1Mn1(C) takva da su svi dijagonalni elementi od V1BV1 jednaki nuli. Definiramo U=WV, gdje je V=[10 0V1]Mn(C) unitarna matrica. Tada je UAU=(WV)A(WV)=V(WAW)V =[10 0V1][0u vB][10 0V1] =[0uV1 V1vV1BV1] matrica čiji su svi dijagonalni elementi jednaki nuli.
(a)(b) Pokazali smo da (a) povlači (c), a iz prijašnjih razmatranja jasno je da tada vrijedi i tvrdnja (b).
 

Napomena 6. Pokazali smo da za matricu A čiji su svi dijagonalni elementi jednaki nuli postoje matrice T i S, pri čemu je T dijagonalna, pa stoga i normalna matrica, takve da je A=[T,S]. Štoviše, za svojstvene vrijednosti matrice T možemo izabrati bilo koje međusobno različite kompleksne brojeve. Prema prethodnom teoremu svaka je matrica A traga nula unitarno slična matrici čija se dijagonala sastoji od samih nula. Odavde zaključujemo da za svaku matricu A traga nula postoji rastav A=[T,S], gdje za T možemo izabrati normalnu matricu s proizvoljnim međusobno različitim svojstvenim vrijednostima.


Kao očitu posljedicu propozicije 1 i teorema 5 navodimo sljedeći rezultat.

Korolar 7. Skup svih komutatora dviju matrica reda n je vektorski potprostor od Mn(C) dimenzije n21.

3Karakterizacije hermitskih matrica traga nula

Važnu klasu unutar komutatora čine samokomutatori, tj. hermitske matrice oblika [T,T], gdje je TMn(C).

Ako je A=[T,T] samokomutator i UMn(C) unitarna matrica, onda je

UAU=U(TTTT)U =(UTU)(UTU)(UTU)(UTU) =(UTU)(UTU)(UTU)(UTU) =[(UTU),UTU],

pa je UAU također samokomutator. Dakle, “biti samokomutator” je invarijanta unitarne sličnosti.

Ako je A samokomutator, onda je tr(A)=0. Pokazat ćemo da je svaka hermitska matrica, čiji je trag jednak nuli, samokomutator.

Teorem 8. Za hermitsku matricu AMn(C) sljedeće tvrdnje su međusobno ekvivalentne:
(a) tr(A)=0;
(b) A je samokomutator.

Dokaz.. Tvrdnja (b)(a) je očita.

(a)(b) Kako je A hermitska matrica, to postoji unitarna matrica UMn(C) tako da je D=UAU=diag(λ1,,λn), gdje su λiσ(A), te λ1λ2λn. Stavimo μi=ij=1λj,i=1,,n1. Budući da je tr(A)=0, vrijedi μi0 za i=1,,n1. Neka je T=[00000 μ10000 0μ2000  00000 000μn10]Mn(C). Tada je TTTT=diag(μ1,μ2μ1,μ3μ2,,μn1μn2,μn1) =diag(λ1,λ2,λ3,,λn1,λn) =D, tj. D je samokomutator. Stoga je i A=UDU također samokomutator.
 


U nastavku ćemo dati još neke interesantne karakterizacije hermitskih matrica traga nula.

Teorem 9. Za hermitsku matricu AMn(C) sljedeće tvrdnje su međusobno ekvivalentne:
(a) tr(A)=0;
(b) A=PUPU, gdje je PMn(C) pozitivno semidefinitna matrica i UMn(C) unitarna matrica;
(c) A=Re(N), gdje je NMn(C) nilpotentna matrica.

Dokaz.. Tvrdnja (b)(a) je očita.

(a)(b) Prema teoremu 8 postoji TMn(C) tako da je A=TTTT. Neka je T=U|T| polarni rastav matrice T. Tada je TT=U|T|2U, pa je A=|T|2U|T|2U, gdje je P=|T|2 pozitivno semidefinitna matrica.

(c)(a) Kako je tr(N)=0, vrijedi tr(A)=tr(Re(N))=12(tr(N)+tr(N))=12(tr(N)+¯tr(N))=0.
(a)(c) Kako je tr(A)=0 to je, prema teoremu  5, A=UBU gdje je UMn(C) unitarna matrica, a BMn(C) (hermitska) matrica s nulama na glavnoj dijagonali. Matrica B može se zapisati kao zbroj B=12(M+M), pri čemu je M gornja trokutasta matrica s nulama na glavnoj dijagonali, pa je prema tome M nilpotenta matrica. Tada je N=UMU nilpotentna matrica, te vrijedi A=UBU=12(N+N)=Re(N).
 

4Ocjene za norme samokomutatora



Na Mn(C) uvodi se matrična (operatorska) norma inducirana euklidskom normom na Cn;

A=maxx=1Ax(AMn(C)).

Ovako definirana matrična norma je submultiplikativna, tj.

ABAB(A,BMn(C)),

te unitarno invarijantna, tj.

UAV=A

za sve unitarne matrice U,VMn(C). Također vrijedi

A=A,AA=A2.

Ako je matrica A normalna, onda je

A=max{|λ|:λσ(A)}.

U ovoj točki dat ćemo gornju i donju ocjenu za matrične norme samokomutatora. Uočimo, za samokomutator A=[T,T] vrijedi ocjena

A=TTTTTT+TT=2T2.

Međutim, ovaj pristup ne daje nam dobru gornju ocjenu. Fong [8] je dokazao da se konstanta 2 u gornjoj ocjeni može zamijeniti konstantom 1.

Teorem 10. Ako je A=[T,T], onda je AT2.

Dokaz.. Kako je matrica A hermitska, to prema teorem 8.8 iz [24] postoji jedinični vektor x takav da (Ax,x)=A, ili postoji jedinični vektor y takav da (Ay,y)=A. U prvom slučaju imamo T2Tx2=(Tx,Tx)=(TTx,x)=(TTx,x)+(Ax,x)A, dok je u drugom slučaju T2=T2Ty2=(Ty,Ty)=(TTy,y)=(TTy,y)(Ay,y)A. Time je teorem dokazan.
 


Za donju ocjenu norme samokomutatora koristit ćemo nejednakost

(1)
A+Bmax{A,B}+A1/2B1/2

koja vrijedi za svake dvije pozitivno semidefinitne matrice A,BMn(C), a čiji se dokaz može pronaći u [17].

Teorem 11. Ako je A=[T,T], onda je AT2T20.

Dokaz.. Neka je T=U|T| polarni rastav matrice T. Budući da su matrice |T| i U|T|U pozitivno semidefinitne, prema (1) vrijedi TT+TT=|T|2+U|T|2U =|T|2+(U|T|U)2 max{|T|2,(U|T|U)2}+|T|U|T|U =|T|2+U|T|U|T|UU =TT+U|T|U|T| =T2+T2. Odavde slijedi A=TTTT =TT+TT2TT 2TTTT+TT 2T2(T2+T2) =T2T2, što se i tvrdilo.
 

Napomena 12. (a) Primijetimo da za normalnu matricu T imamo A=[T,T]=TTTT=0, pa teorem 11 kaže da vrijedi T2=T2, što je dobro poznata činjenica (v. vidi str. 178 iz [11]).

(b) Ocjene dane teoremima 1011 su oštre. Zaista, za nilpotentnu matricu T čiji je indeks nilpotentnosti dva, postižu se jednakosti T2T2=TTTT=T2.

5Generalizacije

Pojam traga ne može se općenito definirati za operatore koji djeluju na beskonačno-dimenzionalnim prostorima. Ipak, prirodno se zapitati mogu li se rezultati o karakterizaciji komutatora i samokomutatora generalizirati i za takve operatore. Puno je zanimljivih radova napisano na tu temu (v. [2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 12, 20]). Jedna od značajnih karakterizacija komutatora može se naći u [4, 12], gdje je pokazano da je ograničen linearan operator A koji djeluje na beskonačno-dimenzionalnom Hilbertovom prostoru H komutator dvaju operatora ako i samo ako A nije kompaktna perturbacija (različitog od nule) skalarnog operatora, tj. ako A nije oblika K+λI, gdje je λC{0},K kompaktan operator na H, a I jedinični operator na H. (Ograničen linearan operator K na Hilbertovom prostoru H je kompaktan ako i samo ako za svaki ograničen niz (xn) u H, niz (Kxn) u H ima konvergentan podniz.) Također su važne karakterizacije komutatora na beskonačno-dimenzionalnom Hilbertovom prostoru dobivene u terminima njegove esencijalne numeričke slike, odnosno nul-dijagonalnih operatora ([2, 5, 6, 20]).

Bibliografija
[1] A. A. Albert, B. Muckenhoupt, On matrices of trace zero, Michigan Math. J. 4 (1957), 1–3.
[2] J. H. Anderson, Derivations, commutators, and the essential numerical range, Thesis, Indiana University, 1971.
[3] J. H. Anderson, J. G. Stampfli, Commutators and compressions, Israel J. Math. 10 (1971), 433–441.
[4] A. Brown, C. Pearcy, Structure of commutators of operators, Ann. of Math. 82 (1965), 112–127.
[5] P. Fan, On the diagonal of an operator, Trans. Amer. Math. Soc. 283 (1) (1984), 239–251.
[6] P. Fan, C.-K. Fong, Which operators are the self-commutators of compact operators?, Proc. Amer. Math. Soc. 80 (1) (1980), 58–60.
[7] P. A. Fillmore, C. K. Fong, A. R. Sourour, Real parts of quasi-nilpotent operators, Proc. Edinb. Math. Soc. 22 (1979), 263–269.
[8] C. K. Fong, Norm estimates related to self-commutators, Linear Algebra Appl. 74 (1986), 151–156.
[9] P. R. Halmos, Commutators of operators, Amer. J. Math. 74 (1952), 237–240.
[10] P. R. Halmos, Commutators of operators II, Amer. J. Math. 76 (1954), 191–198.
[11] P. R. Halmos, Finite-Dimensional Vector Spaces, Springer-Verlag, New York, 1974.
[12] P. R. Halmos, A glimpse into Hilbert space, Lectures on Modern Mathematics, Vol. I, Wiley, New York, 1963.
[13] F. Hausdorff, Das Wertvorrat einer Bilinearform, Math. Zeit. 3 (1919), 314–316.
[14] Y. Hong, R. A. Horn, The Jordan canonical form of a product of a Hermitian and a positive semidefinite matrix, Linear Algebra Appl. 147 (1991), 373–386.
[15] R. A. Horn, C. R. Johnson, Topics in Matrix Analysis, Cambridge University Press, Cambridge, 1991.
[16] F. Kittaneh, Commutator inequalities associated with the polar decomposition, Proc. Amer. Math. Soc. 130 (5) (2001), 1279–1283.
[17] F. Kittaneh, Norm inequalities for certain operator sums, J. Funct. Anal. 143 (1997), 337–348.
[18] M. Kožul, Hermitske matrice, diplomski rad, PMF-Matematički odsjek, Sveučilište u Zagrebu, 2013.
[19] S. Kurepa, Funkcionalna analiza. Elementi teorije operatora, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
[20] H. Radjavi, Structure of AAAA, J. Math. Mech. 16 (1) (1966), 19–26.
[21] W. Rehder, On the product of self-adjoint operators, Internat. J. Math. & Math. Sci. 5 (4) (1982), 813–816.
[22] O. Toeplitz, Das algebraische Analogon zu einem Satze von Fejér, Math. Zeit. 2 (1918), 187–197.
[23] P. Y. Wu, Products of positive semidefinite matrices, Linear Algebra Appl. 111 (1988), 53–61.
[24] F. Zhang, Mathrix Theory. Basic Results and Techniques, 2nd edition, Springer-Verlag, New York, 2011.
 

 

Share this