Broj 6 

  Anamari Nakić, Ivo Ugrina:
Internet baza matematičkih pojmova e-Ghetaldus

Dodatak 1: Razvoj Interneta

Nastanak Interneta, a i računala, kao i njihov razvoj prvih godina zasluga je tehnološki najrazvijenije zemlje našeg vremena: Sjedinjenih Američkih Država. Kao i većina projekata američke vojske i vlade, nastanak Interneta obavijen je velom tajni. Nejasni su pravi, konkretni razlozi zbog kojih je američka vlada potaknula razvitak mreže. Postoje dvije verzije razloga koje su dovele do razvoja ARPANET-a (Advanced Research Projects Agency Network). Službeni razlog izgradnje ARPANET-a bilo je omogućavanje stručnjacima zaposlenim u vojno-industrijskom kompleksu diljem svijeta, istovremeno korištenje brojnih računalnih baza podataka. Neslužbeno, vojni vrh SAD-a saznao je da SSSR posjeduje dalekometne, interkontinentalne nuklearne rakete. Tim je raketama sovjetska vojska mogla uništiti bilo koju točku na svijetu. Vojni informacijski sustav bio je centraliziran i kada bi centar bio uništen, američke vojne jedinice postale bi nesposobne za obranu zemlje. Stoga se vojska odlučila na decentralizaciju, ali samo informatičku pa je 1969. godine uspostavljena vojna računalna američka mreža ARPANET.

U prvom su koraku spojena dva računala na Sveučilištima UCLA i Berkley u Los Angelesu, da bi ih koncem 1969. u ARPANET-u bilo čak 4, od kojih jedno u vlasništvu Ministarstva obrane SAD-a. Broj povezanih računala ubrzano raste, a 1971. godine priključena je i mreža ALOHANET udaljenog i izoliranog Sveučilišta Hawaii.

1983. godine vojska se odvojila od ARPANET-a i osnovala svoju mrežu MILNET, iz straha da će sve veći broj umreženih korisnika ugroziti nacionalnu sigurnost. Usporedno s tim dvjema mrežama razvija se i mreža Nacionalne fondacije za znanost NSFNET koja je 1988. povezana s ARPANET-om u čvoru Sveučilišta Carnagie-Mellon. Od tada se na mrežni sustav velikom brzinom priključuju nove mreže pa se naziv Internet počinje koristiti kao sinonim za taj mrežni konglomerat. Gledajući najraniju povijest Interneta čini se da je više nastao spontano nego planski.

Internet je prekoračio granice SAD-a već u ranim sedamdesetim, a 1992. on prelazi prag od milijun računala raštrkanih posvuda u svijetu. Osnovan je Internet Society koje ga proglašava općim dobrom čovječanstva. 1993. godine osnovan je World Wide Web i Internet je ušao u svaki segment ljudskog djelovanja. Pokretanjem projekta CARNet (Croatian Academic and Research Network) 1991. godine počelo je uvođenje Interneta u Hrvatsku. Početkom 1992. godine agencija Internet Assigned Number Authoritiy (IANA) dodijelila je CARNetu pravo za administriranje Internet zajednice u Hrvatskoj. Iste je godine uspostavljena i prva komunikacijska linija koja je Hrvatsku povezala s Austrijom pa je tako Hrvatska postala dio Interneta. Prve ustanove spojene na Internet bile su FER, IRB, PMF, FESB u Splitu, Tehnički fakultet u Rijeci, Ekonomski fakultet u Osijeku te Ministarstvo znanosti i tehnologije koje je i pokrenulo projekt. Sljedećih nekoliko godina CARNet je bio jedini pružatelj Internet usluga u Hrvatskoj (tzv. Internet provider), a usluge je pružao svim građanima i to posve besplatno. 1996. godine Internet je komercijaliziran i odjednom je procvjetao. Danas prema posljednjim istraživanja od 100 kućanstava 26 ih ima priključak za Internet što još uvijek nije na europskoj razini, no očekuje se porast kroz sljedećih nekoliko godina.

Internet zapravo čini zbirka velikog broja pojedinačnih mreža i organizacija. Mreže se mogu naći u privatnim tvrtkama, na sveučilištima, u vladinim ustanovama i na interaktivnim servisima, a rade i financiraju se samostalno. Međusobno surađuju na usmjeravanju internetskog prometa i razmjeni informacija.

Proces slanja informacija na Internetu izuzetno je složen. Dva su protokola važna za funkcioniranje Interneta, a označavaju se s TCP/IP. Jezik koji računala koriste za komunikaciju putem Interneta naziva se Transmission Control Protocol (TCP). Internet Protocol (IP) šalje pakete informacija na pravo odredište. Kada se Internetom pošalje poruka TCP najprije razbije informacije u pakete, manje blokove informacija. Paketi sadrže i podatke koji im omogućuju da putuju Internetom. Računalo pakete šalje lokalnoj mreži , davatelju internetskih usluga ili interaktivnom servisu. Prije nego stignu na svoja konačna odredišta bilo gdje na svijetu paketi putuju raznim mrežama i računalima, a IP omogućava da paketi stignu gdje trebaju. Internet je struktura poznata pod nazivom paketno organizirana mreža. Veze između pošiljatelja i primatelja nisu neprekinute već se informacije lome na manje pakete te se istodobno šalju preko mnogo različitih ruta i naposljetku spajaju prije nego se isporuče primatelju. Softver koji tumači i razumije internetske TCP/IP protokole naziva se socket ili TCP/IP stog, a ugrađen je u svako računalo.

Internet se zasniva na klijentsko-poslužiteljskom modelu isporuke informacija. Klijent, računalo ili osoba za računalom, upućuje zahtjev za uslugama poslužitelja. To može biti traženje informacija i njihovo slanje klijentu, ili postavljanja upita bazi podataka na webu (e-Ghetaldus). Jedan tip usluga je i omogućavanje korištenja elektroničke pošte. Glavnih računala i poslužitelja može biti mnogo vrsta, mogu potjecati od raznih proizvođača, a na njima se mogu koristiti razni operacijski sustavi.

U srcu Interneta nalazi se sustav naziva domena (Domain Name System - DNS). Kada netko na Internetu želi pristupiti određenom mjestu (posjetiti web stranicu), mora upisati adresu, npr. www.baza.iugrina.com. Adresu napisanu običnim jezikom DNS prevodi u niz brojeva koji se nazivaju IP adresa (Internet Protokol), kao što je 128.19.7.0, a označava adresu računala na mreži. Računala koja se nazivaju poslužitelji vrše prevođenje između IP adresa i adresa domena. Usmjerivači otvaraju IP pakete kako bi pročitali adresu odredišta, izračanavaju najbolji put i šalju paket prema njegovu konačnom odredištu. Ponekad paketi pristižu brže nego se mogu obraditi. Ako broj primljenih paketa premaši kapacitet reda čekanja, paketi se mogu izgubiti. U tom slučaju TCP protokol na pošiljateljevu i primateljevu računalu preuzima brigu o ponovnom slanju paketa.

Da bi bio učinkovitiji, Internet je organiziran u vršne domene. To su npr. .com (komercijalne), .edu (obrazovne), .gov (vladine), .mil (vojne), .net (tvrtke i skupine koje se bave organizacijom Interneta), .org (organizacije) , kao i brojne državne domene .hr (Hrvatska), .si (Slovenija), .fr (Francuska), itd. Domene se organiziraju hijerarhijski tako da se ispod vršnih domena nalazi veći broj poddomena.