Broj 1 

  Emina Tihomirović:
Matematičari na poštanskim markama

Pascal na poštanskim markama

BIOGRAFIJA

Blaise Pascal rođen je 19.6.1623. godine u Clermontu u Francuskoj, a umro je 19.8.1662. godine u Parizu.
Bio je treće dijete Etiennea Pascala i njegov jedini sin. Obitelj Pascal, Etienne i njegovo četvero djece, 1632. godine preselila je u Pariz. Otac je odlučio da Blaise neće učiti matematiku sve dok ne navrši 15 godina, pa je matematičke knjige uklonio iz kuće. Znatiželja izazvana tim činom navela je Blaisea da u dobi od 12 godina počne samostalno proučavati geometriju. Otkrio je da zbroj kutova u trokutu iznosi dva prava kuta. Kada je njegov otac doznao za sinovo otkriće, dopustio mu je da proučava Euklidovu geometriju.
Sa 16 godina mladi je Pascal predstavio nekoliko svojih poučaka o projektivnoj geometriji na Mersennovom sastanku u lipnju 1639. godine. U prosincu 1639. godine cijela je obitelj preselila u Rouen gdje je, nedugo nakon toga, u veljači 1640. godine Pascal objavio svoj prvi rad o čunjosječnicama, u kome je prikazao svoj poučak o šesterokutu - tzv. Pascalov poučak.
Etienne Pascal umire u rujnu 1651. godine. Ponukan time, Blaise piše jednoj od svojih sestara pismo u kojemu duboko kršćanski promišlja o smrti. Te meditacije bile su osnova za njegovo kasnije nastalo filozofsko djelo Misli.
Iako Pascal nije bio prvi koji je proučavao tzv. Pascalov trokut, njegov rad Rasprava o aritmetičkom trokutu bio je najvažniji na tome području. Osim Wallisovog, Pascalov rad na binomnim koeficijentima doveo je Newtona do otkrića općeg binomnog poučka za razlomke i negativne potencije.
U dopisivanju s Fermatom (ljeto 1654. godine) Pascal je postavio osnovu za teoriju vjerojatnosti. Oni su razmatrali problem kocke, koji glasi: koliko puta moramo baciti par kocaka prije nego možemo očekivati par šestica.
Negdje u to doba Pascal skoro pogiba u nesreći, pa se, premda se izvukao bez vanjskih ogrebotina, psihički jako promijenio i u potpunosti okrenuo kršćanstvu. Zastupajući kao filozof tezu o ograničenosti racionalnog mišljenja, Pascal istodobno ne sumnja u mogućnost spoznaje, pobija skepticizam i vjeruje u snagu logike srca. Matematička je metoda, smatra Pascal, sredstvo kojim se mogu razumski shvatiti kategorije prostora, vremena, kretanja itd., ali ona ne daje rješenja temeljnih životnih pitanja i sigurnu intuitivnu spoznaju koja se postiže samo neposrednim čuvstvenim odnosom. U nizu svojih djela, Pascal naglašava kako tek s osjećajima nestaju granice između sumnje i sigurnosti, koje muče racionalnog čovjeka.

Opširnija Pascalova biografija nalazi se na ovoj stranici.