Broj 1 

  Emina Tihomirović:
Matematičari na poštanskim markama

Newton na poštanskim markama

BIOGRAFIJA

Isaac Newton rođen je 4.1.1613. godine u Woolsthorpeu, Engleska, a umro je 31.3.1727. godine u Londonu.
Otac Isaaca Newtona bio je imućan zemljoposjednik, ali nepismen i neobrazovan čovjek kojega Isaac nikada nije upoznao. Umro je, naime, tri mjeseca prije njegova rođenja. Isaacova majka ubrzo se preudala za Barnabasa Smitha, svećenika crkve u Sjevernom Withamu, a mali Isaac ostavljen je na brigu baki s kojom je proveo nesretno djetinjstvo tretiran kao siroče. Nije se slagao ni sa svojim djedom, a da nije gajio ljubav ni prema majci i očuhu svjedoče prijetnje da će spaliti njihovu kuću zajedno s njima. Nakon smrti očuha 1653. godine Newton kreće u osnovnu školu u Granthamu, gdje je opisan kao nepažljiv učenik. Njegova majka povlači ga iz škole i prepušta mu upravljanje njenim poprilično velikim imanjem, no ni u toj aktivnosti nije imao nekog uspjeha. Newtonov ujak, William Ayscough, smatrao je da bi Isaac trebao studirati pa uspijeva nagovoriti svoju sestru da ga vrati u školu, koju Newton ipak završava 1660.godine.
Godine 1661. upisuje Trinity College u Cambridgeu kao stipendist, unatoč majčinom značajnom imetku. Studirajući filozofiju, svoja je razmišljanja iznio u knjizi Questiones Quaedama Philosophicae. Zanimanje za matematiku Newton je otkrio 1663. godine kada je kupio knjigu o astronomiji i shvatio da dovoljno ne razumije matematiku koja se u njoj nalazila. Ipak, njegov talent se još nije pokazao, čak možemo reći da je bio prilično loš student. Sve se promijenilo 1665. godine kada je fakultet zatvoren zbog epidemije kuge pa je Newton bio prisiljen vratiti se kući. Tamo je započeo revolucionarne ideje u matematici, optici, fizici i astronomiji. Postavio je temelje diferencijalnog i integralnog računa i zapisao ih 1671. godine u djelu De Methodis Serierum et Fluxionum koje, međutim, nije dao u tisak, pa je objavljeno tek 1736. godine. Newtonova matematička postignuća bila su nepoznata svijetu sve dok Barrow, član nastavničkog zbora na Trinity Collegeu, nije poslao njegov tekst De Analysi Collinsu, koji je korespondirao sa svim tada vodećim matematičarima, u London. Nakon što je Barrow kasnije dao ostavku na svoj položaj, Newton je, po njegovoj preporuci, primljen na njegovo mjesto. Newtonov prvi rad nakon imenovanja bio je o optici. Naime, još za vrijeme haranja kuge, Newton je zaključio da bijela svjetlost nije jedna cjelina nego se sastoji od mnoštva sitnijih čestica. O tome je pisao 1672. godine u radu objavljenom u časopisu Philosophical Transactions of the Royal Society. Taj rad je uglavnom bio dobro primljen, ali Hooke se protivio Newtonovoj tvrdnji o prirodi svjetlosti. Godine 1675. njihov se sukob rasplamsao kada je Hooke izjavio da je Newton ukrao neke od njegovih rezultata. S obzirom da se Newton bojao javne kritike, odgodio je objavu svoga djela Optika do nakon Hookeove smrti 1704. godine. Ipak, kritika ga je i dalje pogađala pa je, nakon oštrog sukoba s engleskim jezuitima oko njegove teorije o bojama, Newton 1678. godine doživio živčani slom. Iduće godine umire mu majka i Newton se posve povlači u sebe, izbjegavajući idućih nekoliko godina svaki kontakt s ljudima.
Newtonovo najvažnije djelo je njegov rad u fizici i mehanici nebeskih tijela, koji je kulminirao u općoj teoriji gravitacije, zakonima gibanja i zakonima o centrifugalnoj sili. Godine 1687. o tome je objavio djelo Principia ili, punim nazivom, Philosophiae naturalis principia mathematica. Principia se smatra najvećom znanstvenom knjigom ikada napisanom.
James II., tadašnji kralj Velike Britanije, počeo je imenovati isključivo rimokatolike na mjesta u Oxfordu i Cambridgeu. Bila je to politika kojoj se Newton, protestant, žestoko suprotstavljao. Kada je 1688. godine James II. bio prisiljen pobjeći u Francusku, Newton je bio izabran u parlament. Nakon što je pretrpio još jedan živčani slom, čiji je uzrok najvjerojatnije bila depresija od koje je patio cijeli život, povukao se iz istraživanja. Napustio je Cambridge i 1696. godine postao upraviteljem, a 1699. godine i glavarem kraljevske kovnice novaca. Na tom je položaju postao veoma bogat čovjek. Godine 1703. izabran je za predsjednika Kraljevske akademije i to je ostao do smrti. Godine 1705. kraljica Anne proglasila ga je vitezom, čime je postao prvi znanstvenik koji je primio takvo priznanje za svoj rad. Ipak, ni to posljednje razdoblje njegova života nije bilo sretno, Obilježeno je stalnim sukobima s Leibnizom oko toga tko je od njih dvojice otkrio diferencijalni račun.

Opširnija Newtonova biografija nalazi se na ovoj stranici.