|
Objavljena je u Njemačkoj 14.siječnja 1993. godine povodom njegove 350. obljetnice rođenja.
|
BIOGRAFIJA
Isaac Newton rođen je 4.1.1613. godine u Woolsthorpeu, Engleska,
a umro je 31.3.1727. godine u Londonu.
Otac Isaaca Newtona bio je imućan zemljoposjednik, ali nepismen i
neobrazovan čovjek kojega Isaac nikada nije upoznao. Umro je, naime,
tri mjeseca prije njegova rođenja. Isaacova majka ubrzo se preudala za
Barnabasa Smitha, svećenika crkve u Sjevernom Withamu, a mali Isaac
ostavljen je na brigu baki s kojom je proveo nesretno djetinjstvo
tretiran kao siroče. Nije se slagao ni sa svojim djedom, a da nije
gajio ljubav ni prema majci i očuhu svjedoče prijetnje da će spaliti
njihovu kuću zajedno s njima. Nakon smrti očuha 1653. godine Newton
kreće u osnovnu školu u Granthamu, gdje je opisan kao nepažljiv učenik.
Njegova majka povlači ga iz škole i prepušta mu upravljanje njenim
poprilično velikim imanjem, no
ni u toj aktivnosti nije imao nekog uspjeha. Newtonov ujak, William
Ayscough, smatrao je da bi Isaac trebao studirati pa
uspijeva nagovoriti svoju sestru da ga vrati u školu, koju
Newton ipak završava 1660.godine.
Godine 1661. upisuje Trinity College u Cambridgeu kao stipendist,
unatoč majčinom značajnom imetku. Studirajući
filozofiju, svoja je razmišljanja iznio u knjizi
Questiones Quaedama Philosophicae.
Zanimanje za matematiku Newton je otkrio 1663. godine kada je kupio
knjigu o astronomiji i shvatio da dovoljno ne razumije matematiku koja
se u njoj
nalazila. Ipak, njegov talent se još nije pokazao, čak možemo reći da
je bio prilično loš student. Sve se promijenilo 1665. godine kada je
fakultet zatvoren zbog epidemije kuge pa je Newton bio prisiljen
vratiti se kući. Tamo je započeo revolucionarne ideje u matematici,
optici, fizici i astronomiji. Postavio je temelje diferencijalnog i
integralnog računa i zapisao ih 1671. godine
u djelu De Methodis Serierum et Fluxionum koje, međutim,
nije dao u tisak, pa je objavljeno tek 1736. godine. Newtonova
matematička postignuća bila su nepoznata svijetu sve dok Barrow,
član nastavničkog zbora na Trinity Collegeu, nije poslao njegov tekst
De Analysi Collinsu, koji je korespondirao sa svim tada vodećim
matematičarima, u London. Nakon što je Barrow kasnije dao ostavku na
svoj položaj, Newton je, po njegovoj preporuci, primljen na njegovo
mjesto. Newtonov prvi rad nakon imenovanja bio je o optici.
Naime, još za vrijeme haranja kuge, Newton je zaključio da bijela
svjetlost nije jedna cjelina nego se sastoji
od mnoštva sitnijih čestica. O tome je pisao 1672. godine u
radu objavljenom u časopisu Philosophical Transactions of the Royal
Society. Taj rad je uglavnom bio dobro primljen,
ali Hooke se protivio Newtonovoj tvrdnji o prirodi svjetlosti.
Godine 1675. njihov se sukob rasplamsao kada je Hooke izjavio da je
Newton ukrao neke od njegovih rezultata.
S obzirom da se Newton bojao javne kritike, odgodio je objavu svoga
djela Optika do nakon Hookeove smrti 1704. godine.
Ipak, kritika ga je i dalje pogađala pa je,
nakon oštrog sukoba s engleskim jezuitima oko njegove teorije o bojama,
Newton 1678. godine doživio živčani slom. Iduće godine umire mu
majka i Newton se posve povlači u sebe, izbjegavajući idućih nekoliko
godina svaki kontakt s ljudima.
Newtonovo najvažnije djelo je njegov rad u fizici i mehanici nebeskih
tijela, koji je kulminirao u općoj teoriji gravitacije, zakonima
gibanja i zakonima o centrifugalnoj sili. Godine 1687. o tome je
objavio djelo Principia ili, punim nazivom, Philosophiae
naturalis principia mathematica.
Principia se smatra najvećom znanstvenom knjigom ikada
napisanom.
James II., tadašnji kralj Velike Britanije, počeo je imenovati
isključivo rimokatolike na mjesta u Oxfordu i Cambridgeu. Bila je to
politika kojoj se Newton, protestant, žestoko suprotstavljao. Kada je
1688. godine James II. bio prisiljen pobjeći u Francusku,
Newton je bio izabran u parlament.
Nakon što je pretrpio još jedan živčani slom,
čiji je uzrok najvjerojatnije bila depresija
od koje je patio cijeli život, povukao se iz istraživanja.
Napustio je Cambridge i 1696. godine postao upraviteljem, a 1699.
godine i glavarem kraljevske kovnice novaca. Na tom je položaju postao
veoma bogat čovjek. Godine 1703. izabran je za predsjednika Kraljevske
akademije i to je ostao do smrti. Godine 1705. kraljica Anne proglasila
ga je vitezom, čime je postao prvi znanstvenik koji je primio takvo
priznanje za svoj rad. Ipak, ni to posljednje
razdoblje njegova života nije bilo sretno, Obilježeno je
stalnim sukobima s Leibnizom oko toga tko je
od njih dvojice otkrio diferencijalni račun.
Opširnija Newtonova
biografija nalazi se na
ovoj stranici.
|