TV-matematika
Dubravka Glasnović Gracin
Sadržaj:
Uvod
"TV, 37 cm, prodajem..."
Dijagonala ekrana
Duljine stranica ekrana
Widescreen televizori
Geometrijsko rješenje
Povijesni podaci
Mjerne jedinice za veličinu ekrana
Prednosti i mane widescreen-a
Radni materijal za učenike
Literatura
Uvod
Učenicima osnovnih i srednjih škola, kao i mnogim
studentima, matematika često izgleda neprimjenjiva u svakodnevnom životu. Evo
jednog primjera gdje se iza bezazlenog novinskog oglasa kriju osnovni
matematički poučci. Valja naglasiti da je prvobitna "radna" verzija
ovog članka namijenjena osnovnoškolskoj matematici i primjeni Pitagorinog
poučka u svakodnevnom životu. Stoga je matematički jezik i gradivo ovog članka
napisano tako da bude razumljivo i učeniku osmog razreda osnovne škole. Uz
brojne konkretne činjenice vezane uz omjere stranica TV ekrana, matematičko
gradivo se nametnulo kao imperativ koji se mora znati želi li se u potpunosti
snaći u kupovini televizora. Na kraju članka nalazi se download radna verzija
za rad u razredu.
"TV, 37 cm, prodajem..."
Pogledamo li male oglase u bilo kojem od naših
oglasnika, situacija će biti otprilike ovakva:
Uz osnovne značajke televizora koji prodaje
prodavač uvijek daje i podatak o veličini televizora, uglavnom izražen u cm.
Pogledajmo primjerice ovaj kratki oglas:
U oglasu čitamo: "Grundig, 37 cm, daljinski".
Iz ovih šturih podataka kupac bi trebao saznati dimenzije
televizora. Pitamo se je li to zaista moguće. Jedini podatak koji je naveden
izvjesna je duljina od 37 cm. Pitanje je o kojoj se veličini radi. Radi li se o
visini kutije televizora, dubini kutije, širini kutije, visini ekrana,
dijagonali ekrana, širini ekrana ili nekom drugom podatku?
- visina kutije televizora
- dubina kutije televizora
- visina ekrana
- dijagonala ekrana
- širina ekrana
Dijagonala ekrana
Veličina ekrana koja je navedena u oglasu
standardiziran je podatak, a odnosi se na duljinu dijagonale
klasičnog ekrana televizora. Tako u oglasima nailazimo
na klasične televizore s duljinama dijagonala
50 cm, 37 cm, 51 cm, 67 cm itd.
Kako se veličina ekrana televizora izražava
duljinom njegove dijagonale, zapitajmo se može li se samo na temelju duljine
dijagonale ekrana jednoznačno odrediti njegova širina i visina. Kolike su
dimenzije ekrana (širina, visina) televizora kojem je dijagonala duga 37 cm?
Prisjetimo li se Talesovog poučka o obodnom kutu, zaključit ćemo da ima
beskonačno mnogo različitih pravokutnih ekrana kojima je dijagonala duga 37 cm.
Talesov poučak (o kutu nad promjerom):
Svaki obodni kut nad promjerom kružnice je pravi kut.
Dakle, po Talesovom poučku, nacrtamo li dužinu
AB
i na njoj
konstruiramo kružnicu k kojoj je
AB
dijametar, tada je svaki trokut ABT pravokutan,
pri čemu je T neka točka s kružnice k.
Trokuta ABT
ima koliko i točaka na kružnici k, tj. beskonačno mnogo.
Preslikamo li centralnom simetrijom točku T obzirom na središte
kružnice kao središte simetrije, dobit ćemo točku V i
pravokutnik AVBT s dijagonalom
AB:
Kako smo pravokutnik AVBT dobili centralnom
simetrijom iz trokuta ABT, zaključujemo da i pravokutnika kojima je duljina
dijagonale |AB| ima beskonačno mnogo.
Aplet:
Svi pravokutnici sa slike imaju dijagonalu iste
duljine. Dakle, ako nam je u oglasniku zadana samo dijagonala televizora od 37
cm, ekrana s takvom dijagonalom ima beskonačno mnogo. Zaključujemo da duljina
dijagonale nije dovoljan podatak za definiranje jednog ekrana televizora, već
da nam nedostaje još podataka. Zapravo, nedostaje nam još samo jedan podatak, a
to je omjer duljina stranica svakog ekrana.
Pogledamo li donje dvije slike gdje je Talesov
poučak nacrtan na stvarnom televizoru, primijetit ćemo da točka T nije bilo
koja točka kružnice, već je to pomno odabrana točka na kružnici kako bi ekran
dobio svoj uobičajeni oblik. Točka T na kružnici odabrana je tako da vrijedi
|TB| : |TA| = 4 : 3.
Omjer duljina stranica ekrana svakog televizora
poznat je i standardiziran u cijelom svijetu:
Duljine susjednih stranica svakog klasičnog ekrana
odnose se kao 4:3.
To je podatak koji nije naveden u oglasu jer se on podrazumijeva pa je dovoljno
navesti samo duljinu dijagonale.
Duljine stranica ekrana
Sada možemo izračunati duljine stranica ekrana
uz zadanu duljinu dijagonale. Pravokutnik sa slike predstavljat će naš ekran:
Kako se duljine stranice ekrana klasičnog televizora
odnose kao 4:3, vrijedi da je a =
b.
Primjećujemo pravokutan trokut kojem je hipotenuza
dijagonala pravokutnika d, a katete su stranice ekrana duljine
i b.
Primjenom Pitagorinog poučka rješavamo zadatak:
Pronašli smo vezu između duljina dijagonale i
kateta trokuta: a = 4/5 d, b = 3/5 d.
Pomoću ovih formula možemo izračunati
dimenzije svakog klasičnog ekrana iz oglasa. Stoga pronađimo duljinu i širinu
ekrana iz oglasa s početka teksta:
Dijagonala ekrana duga je 37 cm. Stranice pravokutnika (ekrana) označimo s a
i b.
Računanjem po Pitagorinom poučku
ili pak uvrštavanjem u gore dobivene formule
,
,
dobivamo da su stranice
ekrana iz oglasa duge 29.6 cm i 22.2 cm.
No, krenimo i korak dalje. Po preporukama,
daljina iz koje gledamo televizor trebala bi biti najmanje 3 puta veća od
duljine dijagonale ekrana.
Izračunajmo stoga koliko bi trebalo udaljiti
trosjed od televizora iz oglasnika. Kako je dijagonala ekrana zadanog
televizora 37 cm, a preporučena udaljenost s koje se gleda jednaka trostrukoj
dijagonali, znači da bismo trosjed trebali udaljiti od televizora barem 1,11 m.
Widescreen televizori
Do sada su u tekstu spominjani
"klasični" televizori. Klasičnim televizorima nazivaju se televizori kojima
se stranice ekrana odnose u omjeru 4:3.
Osim te vrste ekrana danas se izrađuju i vrlo su popularni tzv.
widescreen televizori (eng. wide screen = širok ekran), kojima se
susjedne stranice odnose u omjeru 16:9.
Kao i kod klasičnog omjera, možemo izračunati
duljine stranica ekrana uz zadanu duljinu dijagonale širokog ekrana.
Pravokutnik sa slike predstavljat će naš ekran:
Kako se stranice ekrana widescreen televizora
nalaze u omjeru 16:9, vrijedi da je
a =
b.
Primjenom Pitagorinog poučka rješavamo zadatak:
Pronašli smo vezu između duljina dijagonale i
kateta trokuta:
,
.
Pomoću ovih formula možemo izračunati
dimenzije svakog širokog ekrana iz oglasa kojem je zadana samo duljina
dijagonale.
Geometrijsko rješenje
Dva ili više mnogokuta slična su ako su im
odgovarajući kutovi jednaki i odgovarajuće stranice proporcionalne.
Kako su svi kutovi pravokutnika pravi kutovi, da
bi dva pravokutnika bila slična dovoljno je da im stranice budu proporcionalne.
A kako su stranice svih klasičnih ekrana u omjeru 4:3, zaključujemo da su
ekrani svih klasičnih televizora međusobno slični.
Ovi zaključci o sličnosti pomoći će nam da
zadani oglas iz novina prikažemo i u geometrijskom svjetlu.
Zadatak 1:
Konstruiraj pravokutnik ABCD, |AB| = a,
kojem je omjer duljina susjednih stranica 4:3.
Rješenje:
Nacrtajmo neku dužinu |AB| = a.
Kako duljine susjednih stranica pravokutnika trebaju biti u omjeru
4:3, to znači da je |AB| : |BC| = 4 : 3,
te da je |BC| = 3/4 a.
Dužinu AB
podijelimo simetralama na 4 jednaka dijela i pronađemo
3/4 njene duljine.
Zatim konstruiramo pravi kut iz vrha B i na
okomit krak nanesemo
.
Točku D dobivamo iz svojstva da su nasuprotne stranice
pravokutnika jednakih duljina.
Zadatak 2:
Konstruiraj pravokutnik
kojem je omjer susjednih stranica 16:9.
Rješenje:
Neka je BC
stranica traženog pravokutnika ABCD.
Zadatak se rješava slično
kao u prethodnom zadatku, dijeljenjem dužine
BC
na jednake dijelove i traženjem
.
U prethodna dva poglavlja računski smo
pronašli kako izračunati duljine stranica pravokutnika kojem je zadana
dijagonala i omjer susjednih stranica 4:3 za klasičan, odnosno 16:9 za
widescreen televizor. Pronađimo i geometrijsko rješenje ovog zadatka:
Zadatak 3:
Zadana je dužina duljine d.
Konstruiraj pravokutnik ABCD kojem je dijagonala duljine
d, a omjer duljina susjednih stranica je 4:3.
Rješenje:
1. način:
Riješit ćemo ovaj
zadatak korištenjem sličnosti pravokutnika. Konstruirajmo pravokutnik
AB1C1D1
sa stranicama duljina 4 cm i 3 cm. To nije pravokutnik koji se traži u zadatku,
ali za njega vrijedi da su mu stranice u omjeru 4:3 (mogli smo nacrtati i bilo
koji drugi pravokutnik sa stranicama u omjeru 4:3). To znači da je on sličan
traženom pravokutniku ABCD.
Istaknimo jednu njegovu dijagonalu, npr.
.
Budući da su pravokutnici slični, odgovarajuće
stranice su im proporcionalne. No, tada su im i duljine dijagonala
d i d1
proporcionalne s istim koeficijentom proporcionalnosti.
Na polupravac AC1
iz početne točke A nanesemo zadanu duljinu dijagonale d.
Kako su pravokutnici slični, dobit ćemo točku
C, tj.
.
Sada je lako konstruirati pravokutnik ABCD.
Potrebno je konstruirati okomice o i p
iz točke C na pravce AB1 i AD1.
Tada je
i
.
Konstrukcija je gotova spajanjem točaka A, B,
C i D u pravokutnik.
2. način:
U prethodnom poglavlju računskim smo putem
dobili da za omjere stranica 4:3 i zadanu duljinu dijagonale
d vrijedi da je
,
,
pri čemu su a i b duljine susjednih stranica zadanog pravokutnika.
Rješenje možemo naći dijeljenjem dužine na jednake dijelove.
Nacrtajmo dužinu
AC
duljine d i podijelimo je na 5 jednakih dijelova.
Tri petine dužine
AC
bit će jednake
duljini stranice b, a četiri petine bit će jednake duljini stranice
a. Nađimo
točku M na dužini
AC
takvu da je |AM| = b = 3/5 d.
Primijenimo na ovaj crtež Talesov poučak:
Konstruirajmo kružnicu k sa središtem S
kojoj je
AC
dijametar. Primijetimo da je
|AM| = b = |AD| = |CB|.
Stoga je
.
Točku B dobivamo na isti način, ili pak centralnom
simetrijom točke D obzirom na središte S.
Tako dolazimo do pravokutnika ABCD.
Naravno, na isti način možemo zaključiti da su
widescreen ekrani međusobno slični,
te geometrijski riješiti sljedeći zadatak.
Zadatak 4
Zadana je dužina duljine d.
Konstruiraj pravokutnik ABCD kojem je dijagonala duljine
d, a omjer duljina susjednih stranica je 16:9.
Povijesni podaci
Pogledamo li slike klasičnog i widescreen
ekrana, primjećujemo da je widescreen ekran "izduženiji" od klasičnog.
Također primjećujemo da je omjer stranica 16:9 širokog ekrana kvadrat
klasičnog omjera 4:3.
Animacija:
Pitamo se jesu li izduženiji oblik i kvadratni
omjer slučajni. Odgovor ćemo pronaći vratimo li se više od 100
godina unatrag u povijest.
Prvobitan omjer stranica 4:3 definiran je još
davne 1889. godine u laboratoriju Thomasa A. Edisona kada je znanstvenik W.K.L. Dickson
eksperimentirao s filmskim uređajem zvanim kinetoskop.
Za njega je, prvenstveno zbog štednje skupe filmske vrpce, napravio film
sa sličicama 1'' (inč) širine i 3/4'' (inča) visine. Taj omjer stranica
svake sličice na filmu postala je standardna veličina za filmske kamere, a time i za
ekrane na koje su se projicirali filmovi te konačno i za cijelu filmsku
industriju.
Godine 1941., kada su se određivali standardi
za televizijska emitiranja donesen je standard da će ekran svakog televizora
imati omjer stranica 4:3, u skladu sa cijelom filmskom industrijom. Tako su
se filmovi, koji su do pojave televizora bili dostupni samo u kinima, mogli
gledati na televizoru iz kućnog naslonjača i odlazak u kino bio je sve rjeđi.
Ponekad se umjesto omjera 4:3 govori o omjeru
1.33:1. Filmovi prije 50-tih snimali su se dakle u formatu 1.33:1. To su,
primjerice, filmovi Drakula (1931.), Prohujalo s vihorom (1939.),
Divan život (1946.), Čarobnjak iz Oza (1939.)
kadrove kojih vidimo na slikama, te mnogi drugi.
Pedesetih godina filmski Hollywood osjetio je
lošiju zaradu zbog pojave televizora pa je trebalo smisliti marketinšku
kampanju kako bi se gledaoce opet privuklo u kina. Pokušali su s mnogim
idejama, nekim boljim, nekim lošijima, ali uspješni pokušaj (koji osjećamo i
danas) bila je promjena formata filma i filmskog platna. Širi ekrani garantirali su
publici izraženiji doživljaj onoga što se događa na filmu. To je bila vrlo
jednostavna, ali odlična ideja za vraćanje publike u kina. A kako naše oko
prima širu sliku od ekrana omjera 4:3, širi ekran ima opravdanje i zbog tog
razloga.
Tako se filmovi već više od 50 godina snimaju (i
gledaju u kinu) u široj verziji, dok su dimenzije ekrana televizora ostale do
danas iste, tj. u omjeru 4:3. Tek nedavno je televizijska industrija počela
proizvoditi televizore koji bi bili kompatibilni s filmovima koji se prikazuju,
tzv. widescreen televizore. Tako je format ekrana više prilagođen slici koju
naše oko gleda, budući da je naše vidno polje «više pravokutnog nego kvadratičnog»
oblika. Time je naš vizualni doživljaj izraženiji. Spomenimo još i to da se
filmovi ne snimaju točno s omjerom slike 16:9 (to je omjer stranica filmskog
platna i televizora), već svaka kompanija ima svoj format filma, koji više ili
manje odstupa od widescreen omjera. Najrašireniji su formati 1.85:1 i 2.35:1, a
spomenimo i 2.22:1 te 1.651. U formatu 1.85:1 snimani su npr.
Engleski pacijent (na slici dolje lijevo),
Svi predsjednikovi ljudi, Ptice itd.
U formatu 2.35:1 snimani su
npr. Ratovi zvijezda, Tanka crvena linija (na slici dolje desno),
Apokalipsa danas itd.
Nakon desetljeća eksperimentiranja s omjerima
koji bi bili najprimjereniji našem vidnom polju, filmska industrija
opredijelila se za omjer filmskog platna 16:9 u kinima. Ponekad se umjesto omjera
16:9 govori o omjeru 1.78:1. Omjer 16:9 je i izvjesni kompromis između svih
filmskih formata jer je trebalo načiniti filmsko platno koje će jednako efektno
prikazivati sve filmske formate. Po uzoru na filmska platna, dogovoreno je i da
će svaki widescreen televizor imati ekran s omjerom stranica 16:9.
Mjerne jedinice za veličinu ekrana
U Europi se duljina dijagonale ekrana izražava
u centimetrima, a u Velikoj Britaniji i SAD-u u inčima (oznaka: ''). Inč (eng.
inch) je jedinica za duljinu i jedan inč iznosi 2.54 cm.
Veličina svakog kompjutorskog monitora prikazuje se također pomoću njegove
dijagonale, no uvijek izražene u inčima, i u Europi. Tako danas najčešće
nailazimo na 15-inčne, 17-inčne i 19-inčne monitore, sve s omjerom stranica 4:3.
Iako se dijagonala televizora u Hrvatskoj
izražava u cm, kod nekih naših distributera velikih proizvođača televizora mogu
se naći podaci s dijagonalom izraženom u inčima. Ovaj aplet pretvara inče u
centimetre i obratno:
Aplet:
Prednosti i mane widescreen-a
U Povijesnim podacima naveli smo da se filmovi
već više od 50 godina snimaju i prikazuju u kinima u widescreen formatima,
no televizori
su praktički do danas ostali na klasičnom omjeru 4:3. Pitamo se što se, dakle,
događa sa slikom snimljenom u širokom formatu kada se emitira na klasičnom
televizoru. Jedno rješenje ove nekompatibilnosti je tzv. letterboxing,
tj. slika se suzi i njezini se krajevi malo "odrežu".
Tako se, primjerice, kada gledamo filmove na klasičnom televizoru, mogu
pojaviti dvije crne pruge iznad i ispod slike, a izvorni materijal će se
proporcionalno suziti.
Zadatak 5:
Na klasičnom ekranu možemo gledati film
widescreen formata, tako da u ostatku ekrana iznad i ispod widescreena budu
crne pruge kao na slici gore. Koliki dio klasičnog ekrana ostaje neiskorišten
pojavom crnih pruga?
Rješenje:
Duljinu vodoravne stranice ekrana označimo s a. Tada
će duljina okomite stranice biti
.
Vodoravna stranica slike
ima duljinu a, a okomita ima duljinu
.
Površina cijelog ekrana je tada
,
a površina njegovog iskorištenog dijela je
.
To znači da je iskorišteno:
= 75% ekrana.
Dakle, ostala je neiskorištena 1/4, tj. 25% klasičnog ekrana.
Zadatak 6:
Pogledajmo problem letterboxinga i s
geometrijskog aspekta. Unutar pravokutnika ABCD koji prikazuje klasičan ekran
treba konstruirati pravokutnik EFGH widescreen formata kao na slici, tako da
pravokutnici ABFE i HGCD budu sukladni.
Rješenje:
Konstruirajmo pravokutnik ABCD s omjerom duljina
stranica |AB| : |BC| = 4 : 3.
Ako duljinu stranice
AB
označimo s a, tada će biti
,
,
.
Dijeljenjem dužine
AB
na polovine,
četvrtine, osmine i konačno šesnaestine brzo možemo konstruktivno dobiti
veličinu
.
(Još brže nađemo li 3/4
od dužine
.)
To je duljina tražene dužine
FG
koju još treba
smjestiti "na sredinu" dužine
BC.
Nacrtajmo pomoćnu dužinu
.
Pronađimo polovište P dužine
AD,
te polovište M dužine
XY.
Tada je:
k(P, |XM|)
AD = {E, H}.
Vratimo se na drugi način prikazivanja širokog
filma na klasičnom ekranu. Još jedan način je rezanje filma tako da se prikaže
samo najvažniji dio kadra. Ta se tehnika naziva "pan-scan" tehnika i
izvode je tehničari u studijima. Ako pažljivije pratimo sam početak nekog
hollywoodskog filma, prije početka emitiranja na ekranu se nekad može vidjeti
mala poruka koja glasi:
This film has been modified
from its original version.
It has been formatted to fit your screen.
U prijevodu: "Ovaj film je promijenjen u odnosu na svoju originalnu verziju.
Formatiran je prema dimenzijama Vašeg ekrana."
Kada je
studio pustio u prodaju verziju filma za male ekrane, morali su
"odrezati" bočne strane filma kako bi dimenzije filma bile u skladu s
televizijskim omjerom 4:3. Pogledajmo što se događa s filmovima snimljenima u
formatu 2.35:1 kada se gledaju na ekranu 1.33:1. Dobar primjer za to dat će nam
dva kadra iz filma "Malo dobrih ljudi"
s Tomom Cruiseom, Demi Moore i Jackom Nicholsonom u glavnim
ulogama, snimanog u formatu 2.35:1. Primijetimo koliki su dijelovi slike
izrezani.
Zaključujemo da je velik dio kadra izrezan, što
smanjuje doživljaj, umjetničku dimenziju filma i zakida ono što je redatelj
želio reći. Izračunajmo za koliko smo "zakinuti" što se veličine
kadra tiče.
Zadatak 7:
Film "Malo
dobrih ljudi" snimljen je u formatu 2.35:1. Za potrebe emitiranja na
malim ekranima film je izrezan za format 4:3.
a) Procijeni, gledajući gornje primjere, koliki je dio filma odrezan. Je
li to, po tvojoj procjeni, više ili manje od polovice originalne sličice?
b) Izračunaj koliki je postotak originalnog filma odrezan na svakoj
sličici.
Rješenje:
a) Procjena je individualna, no svakako je jasno da se radi otprilike o
polovici originalnog filma. Je li to točno pola, malo više ili malo manje, ovisi
o individualnoj procjeni, a točnost svoje procjene provjerite u b) zadatku.
b) Kako je originalan film sniman u formatu 2.35:1, stranice ekrana možemo
označiti s 2.35a i a. Površina tog pravokutnika,
tj. originalne sličice, tada je
2.35a2. Na isti način zaključujemo da je površina izrezanog ekrana
1.33a2. To je 56.6% originalne slike jer je
p = 1.33a2 : 2.35a2 = 0.566,
p = 56.6%.
Kako od slike površine 2.35a2 trebamo uzeti njenih 56.6%,
zaključujemo da ćemo odbaciti 43.4% originalne slike.
Zadatak 8:
Izračunaj koliki se dio slike (u %) izbacuje
kod prikazivanja filmova formata 1.85:1.
Rješenje:
Zadatak rješavamo na isti način kao prethodni.
Površina originalne slike je 1.85a2,
a klasične 1.33a2. To
je 71.9% originalne široke slike. Zaključujemo da ćemo u ovom slučaju odbaciti
28.1% originalne slike.
Zadatak 9:
Legendarni film "Ben Hur"
snimljen je u formatu 2.76:1. Izračunaj koliki se dio
slike izbacuje primjenom ove tehnike.
Rješenje:
Riješimo li zadatak na isti način kao dva
prethodna, dobit ćemo da se u tom filmu odbacuje 51.8% originala. Dakle, čak preko
50%. Zbog tog razloga ovaj se film uglavnom prikazuje u verziji s crnim prugama
(letterboxing). Mnogi ljubitelji sedme umjetnosti često apeliraju na gledatelje
da filmove, zbog umjetničke cjelovitosti, gledaju u originalnim formatima s
crnim prugama i da ne kupuju video-kazete i DVD-e s osakaćenim pan-scan verzijama
filmova.
Razmatrali smo mogućnosti i probleme u slučaju
da imamo klasičan televizor. Pogledajmo sada obrnutu situaciju. Ako imamo
widescreen televizor, iz svega do sada napisanog zaključujemo da možemo uživati
u vrhunskom filmskom doživljaju. Međutim, što ako je film koji gledamo
snimljen prije 1950. ili želimo gledati neki TV-program koji nije snimljen
filmskom kamerom? Danas se najveći dio svakodnevnog televizijskog programa
emitira u klasičnom formatu. Tada se opet prilazi raznim više ili manje
efikasnim metodama za rješenje ove nekompatibilnosti. Srećom, widescreen
televizori su mahom suvremeni uređaji koji samim korisnicima nude mogućnost
izbora za rješenje ovog problema. Na primjer, nudi se mogućnost gledanja
klasične slike tako da se s lijeve i desne strane slike pojave dvije okomite
crne pruge. Tako se izbjegava neproporcionalno razvlačenje slike.
U slučaju da gledatelja smetaju crne pruge oko
slike, moderni widescreen televizori mogu "rastegnuti" tu
sliku na čitav ekran, povećati je ili čak neproporcionalno raširiti. Evo konkretnih
rješenja kako ekran 16:9 modificirati za gledanje 4:3 slike: crnim prugama (1.
slika), zumiranjem (2. slika), širenjem (3. slika) te širenjem i zumiranjem
samo krajeva slike, dok sredina ostaje netaknuta (4. slika).
Zadatak 10:
Izračunaj koliki dio widescreen ekrana ostaje
neiskorišten ako koristimo letterboxing (opciju s crnim prugama).
Rješenje:
Ako okomitu stranicu ekrana označimo s a,
onda je vodoravna stranica duga
.
Duljina slike je tada
.
Izračunajmo koliki je dio widescreen ekrana iskorišten:
= 75%. To znači da 25%, tj.
1/4, widescreen ekrana
ostaje neiskorišteno u slučaju da na širokom ekranu gledamo emisije snimljene u
klasičnom formatu.
Zadatak 11:
Konstruiraj pravokutnik s omjerom stranica
16:9, a zatim unutar njega konstruiraj pravokutnik s omjerom stranica 4:3 kao
na gornjoj Slici 1.
I na kraju, ako kupujete televizor, dobro
je zapitati se koju vrstu programa najviše gledate. Ako većinom gledate
TV-emisije, potražite klasičan televizor s omjerom 4:3 jer se većina TV programa
snima u ovom formatu. Ukoliko više gledate filmove s DVD-a, svakako potražite
oglase s widescreen ekranima 16:9 jer će doživljaj biti jači, a neće biti ni
rezanja slike. A ponekad otiđite i u kino. Sretno!
Radni materijal za učenike
Download verzija za profesore matematike:
nastava.pdf
Literatura
[1] B. Dakić: Matematika 7 Plus, Element, Zagreb, 2002.
[2] L. Krnić, Z. Šikić: Matematika 7, Profil, Zagreb, 1998.
[3] B. Pavković, D. Veljan: Elementarna matematika 1,
Tehnička knjiga, Zagreb, 1992.
[4] http://www.pbs.org/opb/crashcourse/aspect_ratio/
[5] http://www.flattvpeople.com/tutorials/aspect-ratios.asp
[6] http://att.com.com/4520-6463_7-1016109-4.html
[7] http://www.forster.hr/acatalog/kako_kupiti.html
[8] http://www.reelclassics.com/Techtalk/panscan-article.htm
Uvod
"TV, 37 cm, prodajem..."
Dijagonala ekrana
Duljine stranica ekrana
Widescreen televizori
Geometrijsko rješenje
Povijesni podaci
Mjerne jedinice za veličinu ekrana
Prednosti i mane widescreen-a
Radni materijal za učenike
Literatura