Hrvatski matematički elektronski časopis math.e
	http://www.math.hr/~mathe/

Emina Tihomirović: Matematičari na poštanskim markama

Leibniz na poštanskim markama

BIOGRAFIJA

Gottfried Wilheim Leibniz rođen je 1.7.1646. godine u Leipzigu, Njemačka, a umro je 14.11.1716. godine u Hannoveru, Njemačka.
Bio je sin Friedricha Leibniza, profesora etičke filozofije u Leipzigu, koji je umro kada je Gottfriedu bilo šest godina. U osmoj godini Gottfried Leibniz upisuje Nicolai School u Leipzigu. Iako je i u školi učio latinski, Leibniz je sam mnogo bolje usavršio i latinski i grčki, u želji da može čitati djela svoga oca. Godine 1661. počinje pohađati Sveučilište u Leipzigu. Studirao je filozofiju i matematiku i diplomirao 1663. godine. Tada odlazi u Jenu gdje je profesor matematike bio Erhard Weigel koji je Leibnizu objasnio važnost matematičkog dokaza u predmetima kao što su logika i filozofija. Na tragu tih ideja Leibniz 1666. godine objavljuje rad Disertatio de arte combinatoria u kojemu pokušava sva dotadašnja otkrića i razmišljanja svesti na kombinacije osnovnih elemenata kao što su brojevi, slova, zvukovi i boje. Godine 1667. doktorira pravo, a zatim radi kao sekretar u Nürnberškom alkemičarskom društvu. Tu upoznaje baruna Johanna Christiana von Boineburga pa seli u Frankfurt gdje će raditi za njega. Pod njegovim pokroviteljstvom ostvaruje mnoge različite projekte: znanstvene, književne i političke. Proučava gibanje i 1671.godine objavljuje djelo Hypothesis Physica Nova.
Leibniz je želio posjetiti Pariz kako da bi uspostavio nove znanstvene kontakte. U isto vrijeme stvorio je politički plan o napadu Francuske na Egipat, pa u tom cilju 1672. godine stiže u Pariz. Tamo studira matematiku i fiziku. Godine 1673. s Boineburgovim nećakom odlazi u London u mirovnoj misiji. Ubrzo ga Kraljevska Londonska Akademija bira za svog člana. Nakon povratka u Pariz razvija svoju verziju diferencijalnog i integralnog računa. Iako je Leibniz želio ostati u pariškoj Akademiji znanosti, procijenjeno je da tamo ionako ima dovoljno stranaca, pa je prisiljen prihvatiti ponudu Vojvode od Hanovera koji mu je nudio položaj dvorskog savjetnika i glavnog knjižničara. Godine 1676. Leibniz odlazi u Hanover gdje će provesti ostatak života, ako izuzmemo njegova brojna putovanja.
Još niz značajnih Leibnizovih djela uključuje njegov rad na determinantama, kao i razvoj binarnog sustava aritmetike, te daljnja usavršavanja metafizičkog sustava. O tome govore Essay d’une novelle science des nombres (1701.), Meditationes de Cognitione, Veritate et Ideis (1680.) i Discours de metaphysique (1686.). Godine 1684. objavljuje detalje diferencijalnog računa u djelu Nova Methodus pro Maximis et Minimis, itemque Tangentibus, a 1686. godine izlazi rad o integralnom računu - Acta Eruditorum. Ta djela dovela su ga do sukoba s Newtonom.
Leibnizov rad na području dinamike također je bio značajan, a objavljen je u djelu Dynamica (1689.). Mnogo energije ulagao je i u promociju znanstvenih udruženja. Pomagao je inicijative za osnivanje akademija u Berlinu, Dresdenu, Beču i Petrogradu, što mu je u slučaju Berlina i uspjelo. Godine 1710. objavio je filozofsko djelo Theodicee, a 1714. godine Monadologia. Većina njegove matematičke aktivnosti zadnjih je godina Leibnizova života činila bila usmjerena na raspravu s Newtonom oko toga tko je prvi izumio diferencijalni račun.

Opširnija Leibnizova biografija nalazi se na ovoj stranici.