Hrvatski matematički elektronski časopis math.e
	http://www.math.hr/~mathe/

Emina Tihomirović: Matematičari na poštanskim markama

Gauss na poštanskim markama

BIOGRAFIJA

Carl Friedrich Gauss rođen je 30. travnja 1777. godine u Braunschweigu u Njemačkoj, a umro je 23. veljače 1855. u Göttingenu u Njemačkoj.
Svestrani je matematički genij i jedan od najvećih matematičara uopće. Izvanredan matematički talent pokazuje već u djetinjstvu. Njegov učitelj, Büttner, i njegov asistent Bartels, bili su zadivljeni kada je Gauss zbrojio cijele brojeve od 1 do 100 primjećujući da je to zbroj 50 parova i da svaki par ima zbroj 101.
Godine 1788., uz pomoć Büttnera i Bartelsa, Gauss započinje školovanje u gimnaziji gdje uči napredni njemački i latinski jezik. Nakon dobitka stipendije od grofa von Braunschwick-Wolfenbüttela, Gauss 1792. godine pohađa Brunswick Collegium Carolinum. Na akademiji samostalno otkriva Bodeov zakon, binomni poučak i zakon kvadratnog reprociteta.
Godine 1795. Gauss napušta Braunschweig da bi nastavio studiranje na Göttingenskom sveučilištu gdje postiže prve znanstvene rezultate kao student matematike. Göttingen napušta 1798. godine bez diplome, ali u to vrijeme dolazi do jednog od svojih otkrića, a to je konstrukcija pravilnog sedamnaesterokuta s ravnalom i šestarom. To je bilo jedno od najvećih dostignuća na tom polju od vremena grčkih matematičara, a objavljeno je kao sedmi dio Gaussovog najpoznatijeg djela - Disquisitiones Arithmeticae.
kasnije se vraća u Braunschweig gdje 1799. godine prima diplomu. Nakon što se grof von Braunschwick složio da nastavi stipendirati Gaussa, on zahtijeva da Gauss podnese doktorsku disertaciju Fakultetu u Helmstedtu. Gaussov doktorski rad bio je rasprava o fundamentalnom teoremu algebre.
Uz stipendiju, Gauss nije trebao tražiti posao pa se predaje istraživačkom radu. U ljeto 1801. objavljuje knjigu Disquisitiones Arithmeticae, koja se sastoji od sedam dijelova, od kojih je najvažniji posljednji u kojemu Gauss postavlja osnove suvremene teorije brojeva.
9. listopada 1805. godine Gauss je oženio Johannu Ostoff. Njegov konačno sretan život narušava vijest da je njegov skrbnik grof von Braunschwick poginuo boreći se u pruskoj vojsci. Godine 1807. Gauss odlazi iz Braunschweiga u Göttingen kako bi preuzeo ravnateljsko mjesto u observatoriju. Godine 1808. godine umire mu otac, a godinu dana poslije, pri rođenju njihovog drugog sina i njegova žena Johanna. Ponovo se oženio već iduće godine za Minnu, Johanninu najbolju prijateljicu.
Gaussova osobna tragedija kao da nije imala utjecaj na njegov rad. Godine 1809. objavljuje drugu knjigu pod nazivom Theoria motus corporum coelestium in sectionibus conicis Solem ambientium, dvodijelnu raspravu o gibanju nebeskih tijela. U prvom svesku on raspravlja o diferencijalnim jednadžbama, presjecima stošca i eliptičkim putanjama, dok u drugom svesku, objašnjava kako procjeniti, a nakon toga i točno odrediti putanju planeta. Njegov doprinos teoretskoj astronomiji zaustavljen je nakon 1817., i ako je Gauss vršio zapažanja do svoje sedamdesete godine. Kasniji rad bio je inspiriran geodetskom problematikom za koju se Gauss se više zanima tijekom dvadesetih godina 19. stoljeća.
Godine 1822. Gauss dobiva nagradu Kopenhagenskog sveučilišta za djelo Theoria attractionis. Djelo Theoria combinationis observationum erroribus minimis obnoxiae (1823.), posvećeno je matematičkoj statistici, posebice metodi najmanjih kvadrata, prema kojoj je najpogodnija vrijednost mjerne veličine ona za koju je zbroj kvadrata pogrešaka najmanji.
Osobito su važna i njegova istraživanja u području geometrije, premda o tome nije ništa objavio. Još i prije N.I. Lobačevskog i J. Bolyaija, spoznao je logičku mogućnost geometrije različite od Euklidove. Njegova posmrtno objavljena ostavština potakla je zanimanje za neeuklidsku geometriju i pridonijela njenom bržem razvoju.

Opširnija Gaussova biografija nalazi se na ovoj stranici.