Hrvatski matematički elektronski časopis math.e
	http://www.math.hr/~mathe/

Emina Tihomirović: Matematičari na poštanskim markama

Pitagora na poštanskim markama

BIOGRAFIJA

Pitagora od Samosa rođen je oko 569. godine prije Krista, a umro je oko 475. godine prije Krista.
Pitagoru često nazivaju prvim čistim matematičarom. Iako znamo malo o njegovim matematičkim postignućima (društvo koje je vodio poštivalo je zakon tajnosti pa nemamo sačuvan niti jedan njegov rukopis), njegova je uloga u razvoju matematike iznimno važna. Ipak, mnogi su nam detalji o njegovom životu poznati. Pitagorin otac Mnesarh bio je trgovac, porijeklom iz Tira, koji je bio proglašen počasnim građaninom Samosa jer je pomogao tamošnjim stanovnicima u vrijeme gladi. Pitagora je tako svoje djetinstvo proveo u Samosu, mnogo putujući sa svojim ocem. Bio je dobro obrazovan, učio je svirati liru i recitirati poeziju. Među njegovim učiteljima posebno su se isticala tri filozofa čija su učenja imala utjecaja i na njegovo kasnije djelo: Ferekid, Tales i Anaksimandar.
Oko 535. godine prije Krista Pitagora odlazi u Egipat. Tamo posjećuje brojne hramove i kao svećenik biva primljen u hram u Diospolisu. Mnoga Pitagorina vjerovanja utemeljena su na egipatskim običajima koje je tamo upoznao. Na primjer, tajnovitost egipatskih svećenika, njihovo odbijanje nošenja odjeće od životinjskog krzna, te težnja prema čistoći i savršenstvu - pravila su koja će kasnije biti poštivana kod Pitagorejaca.
525. godine prije Krista Kambiz II., kralj Perzije, napada Egipat i Pitagora je kao zarobljenik odveden u Babilon. Tu se upoznao s babilonskim tajnovitim vjerskim obredima i s njihovim postignućima u matematici. Oko 520. godine prije Krista Pitagora se vraća u Samos. Tu osniva školu nazvanu Polukrug, ali njegove metode učenja nisu bile dobro prihvaćene. 518. godine prije Krista Pitagora napušta Samos i odlazi u Italiju gdje u gradu Crotonu osniva filozofsku i vjersku školu koja je imala mnogo sljedbenika. Sljedbenici društva bili su podijeljeni na vanjski i unutarnji krug. Sljedbenici unutarnjeg kruga stalno su živjeli s društvom, nisu imali privatne imovine i bili su vegetarijanci. Pravila koja su slijedili pripadnici vanjskog kruga bila su nešto blaža; oni su živjeli u vlastitim kućama i pohađali predavanja tijekom dana.

Vjerovanja Pitagorejaca bila su: da je stvarnost u svom najdubljem smislu matematičke prirode, da se filozofijom može služiti u svrhu duhovnog pročišćenja, da se duša može ujediniti s božanskim, da određeni simboli imaju mistično značenje i da svi članovi reda moraju poštovati stroga pravila tajnosti.

Od Pitagorinih djela, nažalost, ništa nije sačuvano. Tajnovitost i zajedništvo djelovanja njegove škole otežava nam razlikovanje Pitagorinih rezultata od rada njegovih sljedbenika. Glavna područja Pitagorinog zanimanja bila su pojam broja, trokuta i apstraktna ideja dokaza. Također, Pitagorejci su vjerovali da se svi odnosi mogu iskazati odnosima među brojevima. Proučavali su mnoga svojstva brojeva koja su poznata današnjim matematičarima, kao što su parni i neparni, trokutasti i savršeni brojevi, ali i brojna svojstva koja današnja matematika ne priznaje. Za Pitagorejce je svaki broj imao vlastitu osobnost, muški ili ženski spol, bio je više ili manje savršen, lijep ili ružan. Najbolji broj bio je broj 10.
Naravno, danas Pitagoru najviše pamtimo po njegovom slavnom poučku koji nosi njegovo ime iako je bio poznat već Babiloncima 1000 godina prije Pitagore. Pitagora je postigao i brojne rezultate u matematičkoj teoriji glazbe. Poznavao je pet pravilnih tijela, a pripisuje mu se i otkriće iracionalnih brojeva. U astronomiji je poučavao da je Zemlja sfera u centru svemira. Ipak, Pitagora je ponajprije bio filozof. Dušu je tumačio kao posebnu cjelinu smještenu u mozgu, koja prolazi kroz uzastopne reinkarnacije, sve dok ne postigne konačno pročiščenje. Pitagorejci su bili poznati i po svom zajedništvu, prijateljstvu, nesebičnosti i iskrenosti.
Oko 508. godine prije Krista društvo je bilo napao od Cilon, plemića iz Crotona, bogat i nasilan tiranin koji je bio opsjednut željom da pristupi Pitagorejcima, no Pitagora ga je odbio zbog nepodobnog karaktera. Zbog toga je Cilon poveo svoje sljedbenike u progon Pitagorejaca. Pitagora je pred napadom pobjegao u Metapont i vjeruje se da je tamo i umro. Pitagorejsko društvo održalo se još mnogo godina, sve do novih progona 460. godine prije Krista kada je bilo nasilno ugušeno pokoljem članova i uništavanjem njihovih kuća.

Opširnija Pitagorina biografija nalazi se na ovoj stranici.